Kako se prave bebe

Mala napomena umesto uvoda. Nisam niko iz medicinske, niti pedagoške struke, i gotovo nikakva naučno-teorijska znanja ne posedujem. Stoga, ovaj, kao i svi sledeći tekstovi na ovom blogu nemaju za cilj da bilo koga poduče bilo čemu.   Takođe, različiti proizvodi koje spominjem nisu tu sa ciljem reklame, već da pruže uvid u moja iskustva sa njima. Želim samo da pišem o tome kako je naš put izgledao od početka trudnoće, preko porođaja i roditeljstva. Ako ikom naše iskustvo bude korisno, tim bolje.

Naša priča

Jedna od omiljenih situacija vezanih za mene i muža Gagu desila se u jesen 2010.godine. Oboje smo došli u klub Danguba na svirku (malo više njegovih) drugara. Iako smo se znali od ranije, to veče smo pričali duže nego ikada do tad. Mojoj dobroj drugarici je sve to zapalo za oko, pa me je pitala sta se dešava i da li se to meni sviđa Gaga. Vrlo ubeđena u svoje reči, odgovaram joj “Ma nije on za mene, mnogo je fin. On je čovek da se jednog dana udam za njega i rodim mu decu”. Osam godina kasnije, to je i razlog da započnem ovaj blog.

Venčali smo se u proleće 2016.godine. Oboje smo znali da želimo decu, ali smo i hteli da sebi damo prostora za još malo neodgovornog i neurednog života. Sredinom leta 2017. vratili smo se sa najbržeg i najluđeg putovanja do tada. Obišli smo 4 države i 14 evropskih gradova za 16 dana. Gotovo odmah posle putovanja otišli smo na Lovefest, i nakon povratka se složili da želimo da usporimo malo, i da je vreme za “sledeći korak”.

Photo: Privatna arhiva

Priprema za trudnoću

E sad, pošto sam ja štreberski tip po prirodi, želela sam da se i planiranjem porodice bavim ozbiljno i temeljno. U tom periodu oboje smo dosta aktivno trenirali i bili smo u odličnoj fizickoj formi. Takođe, za oboje ovaj period bio je bez nekih većih problema u bilo kom aspektu života. U celoj priči nam je dodatno pomogla drugarica koja nam je prvo bila maserka, pa “guru”, pa dobra vila. Kod nje idemo na masažu 3 godine unazad i ona po našem telu odlično razume kako smo i fizički i mentalno. Ona je bila jedina osoba sa kojom smo tog septembra podelili da želimo da porodici priključimo jos jednog člana.

Po njenom mišljenju bili smo u sjajnom psihofizičkom stanju u tom periodu. Predložila nam je 21 dan veganske, isključivo kuvane i sirove ishrane, odnosno posta na vodi. Sa ciljem da što čistiji uđemo u novu “misiju”. Takođe nas je i posavetovala da se testiramo na hlamidiju, ureaplazmu i mikoplazmu. Ovo su bakterije za koje postoji mogućnost da imamo u telu, a da to ni ne znamo, i koje mogu pogubno da utiču na plod.

Ishrana pre trudnoće

Počeci veganske ishrane bili su izuzetno teški za oboje. Bili smo napeti, nervozni i često smo se svađali. Drugarica nam je objasnila da je to sasvim normalna reakcija, da su naša tela godinama uzimala otrove, različite veštačke šećere i aditive. Stoga, ovo je bila prirodna reakcija našeg tela, i sastavni deo čišćenja. Bilo je teško prvenstveno organizovati takvu ishranu, ali smo posle otprilike 2 nedelje ušli u rutinu.

Photo: Element5Digital, Unsplash

Ta rutina je izgledala otprilike ovako; najčešće smo doručkovali mleveno suvo voće i orašaste plodove prelivene bademovim mlekom. Za ručak smo uglavnom naručivali hranu sa sitnoseckano.com, a za večeru smo jeli povrće sa pirinčem ili kinoom. Važno je da napomenem i da se nismo odmah upustili u post na vodi, već smo krenuli od 2 obroka nedeljno, i tako se hranili neki period, da bismo potom prešli na svakodnevni post.

Nedugo zatim stigli su i rezultati analiza iz kojih smo saznali da oboje u telu imamo nemali broj ureaplazme. Zbog toga smo od lekara smo dobili antibiotike. Složili smo se da naše čišćenje organizma nema smisla ukoliko uz post uzimamo antibiotike. Odlučili smo da ipak sve vreme budemo na ovakvom režimu ishrane, ali da tih 21 dan računamo tek od prestanka uzimanja antibiotika, što nas je “pretvorilo” u vegane na mesec i po dana. Lečenje ureaplazme je bilo odličan izgovor za novi način ishrane pred porodicom i prijateljima, jer nismo želeli da otkrijemo pravi razlog ove promene.

Posle prvih 10-ak dana pakla, veganstvo je počelo da oboma jako prija. Bili smo odmorniji, lepše smo spavali, imali smo česte i uredne stolice, bili smo efikasniji na treninzima i počeli su da nam se vide neki, do tada neotkriveni, mšići. Bakteriju smo vukli do novembra, nakon čega smo otišli na kompletan sistematski pregled i uverili se da smo sada potpuno zdravi.

Početak trudnoće

Tog decembra prošle godine odlučili smo da je, pošto smo se očistili i od bakterije i od različith otrova, vreme i za bebu. Kupili smo maybe-baby test, kako bismo ispratili moju ovulaciju, čije simptome nikada nisam osećala, i taj decembar je za nas bio mačiji februar.

Kraj decembra dočekao me je mrtvu bolesnu, sa zapušenim nosem i gotovo sasvim promuklim glasom (što će se ispostaviti kao sasvim normalno, jer je pad imuniteta uobičajena reakcija tela na tako ogromnu promenu). Sledeću menstruaciju trebalo je da dobijem 24.decembra, ali od silnog nestrpljenja test sam uradila već 22.decembra. Pojavila se jedna jasna linija i do nje druga, jedva vidljiva. Oboje smo se silno ponadali da je “to-to”, ali nismo smeli previse da se radujemo, dok ne budemo sigurni.

Photo: Rawpixel, Unsplash

Naredna 2 dana se situacija ponavljala, ali je druga linija postajala jedva nesto više primetna. U nedelju, na dan kada je trebalo da dobijem odlučila sam da odem i uradim test vađenjem krvi. Tog istog podneva, dok smo sedeli u kafiću nedaleko od stana, pozvao me je zbunjeni glas iz klinike i pitao koliko mi kasni menstruacija, slagala sam “1 dan”. Rečeno mi je da je test Beta Hcg pozitivan, ali da je jako mali broj prisutan u krvi, što je i normalno, s obzirom na toliko rano otkrivanje trudnoće. Spustila sam slušalicu i rekla Gagi“Imaćemo bebu!”. Nakon toga krenuo je vulkan emocija, od sreće, radosti, uzbuđenja, preko straha i strepnje. Dugo smo se grlili i jedva čekali da stignemo u stan i pozovemo najbliže da podelimo vest. Taj poziv uvek ćemo pamtiti, jer posle njega više ništa nije bilo isto. I dobro je da je tako!

*Tekst je originalno objavljen 16.11.2018.