Putovanja u trudnoći

Putovanja su jedna od stvari koje me najviše vežu za Gaginu i moju vezu. Putovali smo zajedno što udvoje, što sa porodicom, što sa drugarima. Obilazili smo i Srbiju i inostranstvo, a zajedno smo prvi put koračali po drugom kontinentu, plivali u okeanu i vozili se iznajmljenim kolima.

Putovanja na početku trudnoće

Putovanja u prvom trimestru sam se već ozbiljno dotakla u drugom blog postu, i sada ću ih samo rezimirati i spomenuti neke činjenice o kojima nisam pisala. Dakle, prvo trudničko putovanje bilo je u vreme samog kraja prvog meseca trudnoće. Putovali smo autobusom u Leskovac u vreme dočeka Nove godine. Apsolutno nikakve tegobe nisam imala u toku ovog putovanja. Početkom drugog meseca putovali smo u Banja Luku. Tada mi se javila prva i (jedina) ozbiljna mučnina sa povraćanjem, izazvana lošim starim putem i bržom vožnjom kolima od obližnjeg sela do Banja Luke. I na ovo putovanje išli smo autobusom i prošlo je bez problema.

Daleke destinacije u trudnoći

Sam kraj drugog meseca trudnoće i prvu polovinu trećeg proveli smo na Šri Lanki. Doktorka je rekla da je sve u redu i da nema razloga da brinem, ali mi je prepisala i korišćenje utrogestana, leka za održavanje trudnoće, kako bih bila mirnija na putu. Letovi Beograd-Dubai, Dubai-Kolombo su prošli potpuno mirno. Problem se javio pri čekanju pasoške kontrole. Masa ljudi, toplo vreme, naša odeća prilagođena beogradskom februaru, i velika vlažnost vazduha. Idealni uslovi da bilo kome pozli, a kamoli meni u drugom stanju. Srećom osim mučnine i bledila, ova epizoda prošla je bez ikakvih posledica.

Photo: Privatna arhiva, Šri Lanka

Jedna od najvećih atrakcija ove ostrvske zemlje je vožnja vozom iz grada Ela u grad Kendi. Ovo putovanje traje oko 7 sati i ispunjeno je bajkovitim krajolicima. U toku vožnje prolazi se kroz pirinčana polja, polja čaja, ali i kroz neka manja mesta gde smo imali prilike da vidimo grupice školaraca i uličnih prodavaca. Konsultovala sam se sa poznanicom, velikom ljubiteljkom ove zemlje oko ovog puta. Uz njenu potvrdu da vožnja jeste duga, ali da nije previše naporna, odlučila sam da je i mi probamo i apsolutno nisam pogrešila. Put je proleteo u trčanju s jedne strana vagona na drugu kako bismo što više videli i/ili fotkali. Imali smo mesta za sedenje, a sam voz ne razvija veliku brzinu, pa tako nisam osetila nikakve nelagodnosti tokom vožnje.

Strahovi na putovanjima

Zaboravila sam da spomenem u prethodnim tekstovima, da iako sam celu trudnoću bila izrazito mirna, ipak smo se prvih dva-tri meseca i Gaga i ja panično plašili da će se nešto nenadano i fatalno dogoditi sa bebom. To nismo izgovarali jedno drugom, već sam mu ovaj strah priznala, kada me je prošao, a on mi je odgovorio da se potpuno istog plašio, ali da, kao i ja, nije izgovarao naglas, da ne bi bespotrebno širio paniku.

Najveći strah desio mi se posle vožnje skutera na vodu. Bila sam svesna da nismo “sekli” talase i da truckanje nije bilo prejako, ali sam, ipak, posle vožnje otrčala do toaleta strahujući da primetim ono najgore. Ovaj i slični strahovi su vremenom samo iščezli, ali sam jako radila na tome da ih “ne hranim”, već da sama sebi racionalno objasnim zbog čega su oni neosnovani. Ipak, surfovanje, po kome je poznato jedno od mesta na Šri Lanki u kojem smo bili, nisam probala, jer su neki strahovi u trudnoći, ipak, zdravi i i te kako osnovani.

Putovanja u drugom trimestru trudnoće

Drugi trimestar je najpreporučljiviji za putovanja, beba je u tom periodu najsigurnija, a trudnica se najbolje oseća. To je bio slučaj i sa mnom. U četvrtom mesecu trudnoće putovali smo na Maltu. Putovanju je, ponovo, prethodio pregled i odobrenje lekara. Bila sam orna i puna snage da satima pešačim sa kraja na kraj ostrva. Jedina poteškoća koju sam osećala bila je u obilasku Valete. Naime, glavni grad Malte je na većoj nadmorskoj visini, pritom je ceo pun uzbrdica i nizbrdica, pa su mi ta stalna penjanja uz stepenice predstavljala problem, jer sam se tada brže nego inače umarala.

Photo: Privatna arhiva, Malta

Peti mesec trudnoće, april, bio je rezervisan za kraće relacije i putovanja unutar Srbije. Bili smo u selu moje babe u blizini Petrovca na Mlavi, u Ečkoj, u Leskovcu, na Divčibarima i u Vršcu. Na svako od ovih putovanja smo išli kolima i nijedno nije predstavljalo nikakav problem.

Maj je doneo kratko putovanje u Budimpeštu. I ovoga puta je prevozno sredstvo bilo automobil. Otkrila sam da je poza koja mi je najviše odgovarala u toku vožnje kolima da sedim na suvozačkom sedištu sa visoko podignutim nogama. Ponovo šetnje i obilasci grada, i ja koja špartam u korak sa ostalo troje saputnika.

Photo: Privatna arhva, Budimpešta

More u trudnoći

Kraj drugog i početak trećeg trimestra provela sam na moru. Putovali smo na Lefkadu kolima. Pošto ni muž ni ja ne volimo putovanja sa pauzama, ceo put od Leskovca, iz kog smo kretali, do Lefkade, prošao je gotovo uz samo pauze za toalet. Baš u ovo vreme počela je da me muči gorušica. Zbog toga mi nije bilo više toliko lako da se namestim, pa sam putovanje provela malo na suvozačkom mestu, malo opružena na zadnjem sedištu. Kako smo stigli na more, tako su problemi sa gorušicom nestali. Ovde bih napomenula da sam ja letnje dete, koje zaista voli sunce i more, i nikada me nećete čuti kako na plus 40c kukam na vrućinu. Naprotiv! Tropske vrućine, pa čak i one usijane, beogradske, su temperature po mom ukusu.

Ko je bio na Lefkadi zna da plaže tamo uglavnom nisu tako lako dostupne. Potrebno je često parkirati se na jednom kraju, a onda ispešačiti do skroz drugog kraja. Ovo je dodatno otežano zemljotresom koji je 2015.godine zadesio ostrvo. Apsolutno ništa me nije pokolebalo. Šetala sam i pešačila kad-god je to bilo potrebno. Najveći izazov, svakako je bio odlazak na plažu Milos do koje se stiže pešačenjem uzbrdo kozjim stazama u trajanju od nekih 25 minuta. Reći ću samo da nam se toliko svidelo da smo ovu plažu posetili dva puta. Što se tiče boravka na Lefkadi, plivala sam, sunčala se, i radila sve ono što sam i godinama ranije radila na moru, samo uz dodatno sklanjanje pod suncobran, koji do ove godine, priznajem, uopšte nisam koristila.

Photo: Privatna arhiva, Lefkada

Putovanja u trećem trimestru trudnoće

Ostatak sedmog, osmi i sam početak devetog meseca ponovo smo putovali samo na kraće relacije. Bili smo u Čortanovcima, Novom Sadu, Leskovcu, okolini Despotovca i već spomenutom selu u blizini Petrovca na Mlavi. Nijedna od ovih vožnji nije trajala duže od 2,5 sata i nije predstavljala nikakav napor, kao ni sam put.

Saveti za putovanja u trudnoći

E sad, da ovaj tekst ne bi otišao u taksativno nabrajanje i moje hvalisanje mestima koje smo obišli, želim da rezimiram i napišem neke savete koje mogu biti korisni. Putovanja u trudnoći nisu bauk, ukoliko ih sami tako ne doživljavate. Pre svakog puta obavezno se konslutujte sa svojim ginekologom da li smatra da je bezbedno da putujete. Ukoliko putujete van zemlje, obavezno uplatite zdravstveno osiguranje. Nosite sa sobom lekove, koji vam eventualno mogu zatrebati u kritičnim situacijama. Ja sam u trudnoći na putovanja nosila panadol- protiv bolova, ventolin- zbog astme, probiotik- za stomačne probleme, kao i utrogestan- kada je doktorka smatrala da je to potrebno zbog održavanja trudnoće. Radite stvari koje vam prijaju. Šetajte koliko vam se šeta, plivajte, koliko vam se pliva, i zapamtite da ukoliko se vi osećate dobro zbog stvari koje radite, beba te dobre vibracije prima od vas i uživa zajedno sa vama.

Naš plan za dalja putovanja je jasan. Putovati što češće i što više, samo plan i program prilagoditi i novom članu porodice, zarad opšteg zadovoljstva.

*Tekst je originalno objavljen 27.12.2018.