Vežbanje u trudnoći (Aktivna trudnica, sram me bilo)

To kako sam se ja ponašala u trudnoći, to je za neke bilo slično bogohuljenju. Bila sam jaka, vesela, puna energije. Ne samo to, šetala sam, savijala se i čučala. Čak sam u nekoliko navrata i potrčala za autobusom! Da zanemarimo sve to, nego što sam bila bezobrazna! Pa odbijem vožnju do stana, pa ne propustim trening, pa još i plivam! Da se odmah razumemo, od početka do kraja trudnoća mi je bila sasvim zdrava. Da je doktorka zahtevala mirovanje, tako bi i bilo. Međutim, pošto je njen savet bio “radite sve što vam prija”, ja sam morala da je poslušam!
Kao što sam već pisala, prvi mesec, kada još uvek nisam znala jesam li zatrdunela, išla sam na laganije- anaerobne treninge. Kada sam saznala da sam trudna, po preporuci kako ginekologa, tako i maserke i instruktorke joge, nisam trenirala ostatak prvog trimestra. Ovu pauzu sa vežbanjem sam iskorisila da što više i što duže šetam.
Joga za trudnice
U martu sam upisala jogu za trudnice u klubu Lotus na Novom Beogradu. Odem ja tamo, dakle, u 4.mesecu trudnoće, gotovo bez stomaka, i nađem se međ’ trudnicama u poodmakloj trudnoći. Malo ruke gore, malo dole, malo se spusti, malo ustani, i- gotovo! Dok sam se zagrejala, trening gotov. Ok, uplatila sam ceo mesec, odlučim da ću nastaviti da idem do kraja marta, pa ću se vratiti u 7-om ili 8-om mesecu kad budem “velika”.

Photo: Nina Ilić
Anaerobne vežbe u trudnoći
Takođe, u martu sam se vratila i na grupne treninge u Sportskoj akademiji Kočović, gde sam trenirala prethodnih godinu i po dana. U trudnoći sam prvenstveno išla na aštanga jogu, ali i druge grupne treninge slične pilatesu i jogi. Instruktori kod kojih sam odlazila na treninge su znali da sam trudna i trudili se da vežbanje prilagode i meni i vode računa o mom stanju. Sjajno sam podnosila treninge i preskakala vežbe na stomaku i uvrtanja tela, za koja sam uvek dobijala zamensku vežbu. Pošto sam do kraja trudnoće bila izuzetno pokretna i jaka nikada se nisam vratila na jogu za trudnice, jer je intezitet tih vežbi bio preslab za ono što je mom telu tada bilo potrebno. Toliko sam trenirala u korak sa ostalim vežbačima da je jedan od instrukora u šali rekao da će mi zabraniti dolazak.
Poslednji trening sam imala 6 dana pred porođaj, u punoj trudničkoj snazi. Možda ne zvuči tako, ali ni u jednom trenutku nisam se forsirala i slušala sam sva ograničenja trenera. Nekih godinu dana pre trudnoće, Gaga i ja smo posećivali (doduše, sporadično, moram da priznam) otvorene treninge akrojoge kod Akro džem Beograd. Akrojoga je vrsta (najčešće) tandem vežbanja, nastala spojem akrobatike i joge. U trudnoći smo nekoliko puta radili kućne treninge ove joge, onoliko koliko nije bilo rizično za bebu.
Vožnja bicikla u trudnoći
Još jedna aktivnost bila je itekako prisutna u mojoj trudnoći- vožnja bicikla. Pošto sam aktivni biciklista izuzetno mi je prijalo da vozim u do sada neisprobanom terminu. To je bilo doba dana kada su biciklističke staze prazne- radnim danima u radno vreme. Od vožnje bicikla nisam odustala do kraja 7-og meseca, nakon čega sam rešila da “stisnem kočnicu”, jer sam već bila “ozbiljno” trudna. U 5-om mesecu sam vozila i Kritičnu masu i bila zvezda te vožnje. Ovo okupljanje biciklista u Beogradu organizuje se svake poslednje subote u mesecu. Tada se sa Trga republike vozi grupna vožnja do nekog mesta u gradu za koji postoji problem u biciklističkom saobraćaju.

Photo: Jadranka Ilić
Slušajte svoje telo
Dok ovo čitam, sama sebi zvučim kao da sam išla preko svojih mogućnosti. Zapravo, ja sam celu trudnoću spremno čekala da izgubim snagu i energiju i usporim, ali to se nije dešavalo. Do kraja trudnoće bila sam super puna snage i ponašala se u skladu sa tim. Zbog toga sam često dobijala prekore, najčešće od potpuno nebitnih ljudi kako “mučim bebu” i kako “samo maltretiram sebe”.
Priznajem, prija kada ti ponude najbolje mesto i ustanu u autobusu, ali itekako smeta kada prevrću očima na vas kada idete (zamisli sad!) uz stepenice. Nekako mi se činilo da se u javnosti razmećem svojom energijom i da bi okruženju (ne onom bliskom) bilo najlakše kada bih legla i huktala. Na sva usta se piše i priča o “teroru zadovoljnih trudnica” i tome kako su ugrožene one koje se ne osećaju dobro. Međutim, ja sam na svojoj koži osetila nešto potpuno suprotno. Osetila sam da bi trebalo da pognem glavu i ne pokazujem da mi sve to pada lako. Da budem tiša i zauzdam tu energiju, jer, zaboga, trudna sam!
Za kraj, jedan savet umesto zaključka. Kada vidite trudnicu koja hoće, može i ima snage, ne gledajte je prekorno. Ponudite stolicu, ali se ne vređajte ako je odbije, i ne zaustavljajte je, ma gde da je pošla. Pohvalite je, ali ne kritikujte, preskočite savetovanje, jer joj je, budite sigurni, neko već uputio savet pre vas.
*Tekst je originalno objavljen 11.12.2o18.