Žena, majka, inspiracija- Tea Puharić

Tea Puharić je moja draga koleginica sa fakulteta. Obe smo upisale master teorije dramskih umetnosti i medija na Fakultetu dramskih umetnosti, gde smo i završile pozorišnu režiju (ona) i dramaturgiju (ja).

Tea je “full time mama” jednog 6,5 godišnjeg Sergeja. Osim toga, radi kao pozorišni reditelj, dramski edukator za mlade, a frilensuje i kao turistički vodič i prevodilac. Ona je, dakle, jedna ozbiljna 100 na sat faca. I pored svih obaveza odgovore na pitanja mi je poslala nakon samo par sati. I to kakve odgovore!

1. Zdravo, za one koji te ne znaju, ko je Tea?

Osoba koja je stalno u pokretu, u svakom smislu te reči

2. Pošto znam da si uvek angažovana na mnogo projekata i poslova kako ti (bre, ženo) to polazi za rukom i kako Sergej pliva u tom tempu?

Stvar je u dobroj organizaciji (kliše odgovor znam) i još boljem odabiru posla. Što se organizacije tiče – u mom životu ne postoje tv, igrice, novine, šoping, kurtoazne kafe, kurtoazne slave i slični usisivači vremena (osim interneta i bindžovanja serija s vremena na vreme). Kada sav prazan hod, koji je za svakoga nešto drugo, izbacite, ostaje strahotno mnogo vremena za sve, pa i lenčarenje. Što se dobrog izbora posla tiče – nemam fiksno radno vreme, tako da postoje dani kada pokupim malca usred radnog dana iz vrtića i provedem s njim kvalitetno vreme. Isto tako, postoje i dani kada radim preko 14 sati, pa ga vodim sa sobom. Naravno, beskrajno sam zahvalna baba bejbisitingu i Sergejevoj naravi da spava bez buđenja celu noć od 5.meseca- Zahvaljujući tome mogu da imam potpuno normalan društveni život čim ga smestim u krevet.

3. Ono što je meni najinteresantnije kod vas dvoje su vaša česta i ponekad neobična putovanja. Kakav je sin kao saputnik?

On je moj omiljeni saputnik! Najstrastvenije na svetu sakuplja pečate u pasošu i preponosan je na svakoj granici kad daje policiji dokumenta. Putovanja sa detetom su me naterala da čak i neka mesta u kojima sam bila vidim na potpuno drugačiji način. Ona gde idem prvi put sada zapravo obiđem detaljnije jer nisam nimalo umanjila svoj tempo obilaženja, nego sam dodala aktivnosti za decu na njega. Ovo podrazumeva i sasvim drugačiji pristup lokalitetima, kako bi i njemu bili interesantni. Osim toga, neopisivo je inspirišuće gledati ga kako se druži sa decom i kako uspostavljaju kod igre bez ijedne jedine reči, jer imaju jezičku barijeru.

Photo: Privatna arhiva

Kad smo kod jezika, malac je bilingvalan upravo zahvaljujući putovanjima. Ono što je zakomplikovalo moja putovanja je količina prtljaga jer sam ranije imala pravilo da “šta ne staje u ranac na leđima – ne ide”. Ovo sad nije moguće, pa putujemo u jednom koferu. Međutim, kako raste, približavam se i staroj količini prtljaga polako, ali sigurno

4. Kako izgleda jedan vaš dan?

Uh, to je teško jer osim jutarnje rutine, treninga i rutine pred spavanje, nemamo ništa fiksno u toku dana… Prilagođavamo se potrebama, obavezama i željama u hodu. Ali evo jedan radni dan koji nema neka posebna zbivanja. Ustanemo oko 7:40h (jedva, oboje), pa imamo seansu maženja. Ne znamo ni kako, ali se spremimo za vrtić i odgegamo do tamo. Dok je on u vrtiću ja prvo odspavam još sat ili dva, a onda obavljam glavnicu poslovnih i privatnih obaveza. U 14:30h ga uzmem iz vrtića i odmah idemo negde u švrćkanje. Ako je lepo vreme u park ili na reku, ako nije igraonica ili bioskop, ako se u gradu dešava nešto zanimljivo za decu – tamo smo. U slučaju da moram da radim – na mom poslu smo, ako smo baš preumorni onda se igramo i zamajavamo po kući.

Posle toga uletimo u kuću na užinu i presvlačenje, pa ga vodim na aikido. Vreme dok je on na treningu iskoristim da odem na plivanje (ako nema aikido, vodim i njega sa sobom). Posle treninga idemo kući i sledi rutina – večera, kupanjac, čoko mleko, čitanje pred spavanje, maženje i pričanje tajni jedno drugom (i svi ti ozbiljni razgovori mame i sina), spavanjac. Kako on zaspi, ili sedam za laptop da radim ili radim nešto za sebe za opuštanje ili izađem sa prijateljima. Vikendom smo po ceo dan u prirodi ili na nekim događajima za decu, to prekidamo samo da skoknemo do mog posla.

5.Koliko je teško, što birokratski, što finansijski biti samohrana majka u Srbiji i kako to izgleda u vašoj priči?

Birokratski nije ništa teže nego bilo šta drugo u našoj zemlji koja je oličenje birokratskog pakla. Znam da je to aksiom, pa ne trošim energiju frustrirajući se oko toga. Recimo, za dečiji dodatak nikada nisam konkurisala zbog obimne birokratije. Finansijski je veoma izazovno, bar sa životnim navikama koje ja imam. Stoga bih, bez povremene finansijske pomoći mojih roditelja, živela daleko manje lagodno (ali bih, sa tri posla koja obavljam, mogla da živim i imam za osnovne potrebe).

Photo: Privatna arhiva

Iskreno, smatram da živim previše dobro u odnosu na prosek u ovoj državi da bih nekom propovedala nešto oko finansija. Međutim, u par stvari sam sigurna – beskrajno je važno, kao samohrana majka, imati više izvora prihoda. Radite poslove koje volite i ako ikako možete – pokrenite svoj posao jer je besmisleno raditi da bi Vaš šef letovao na Maldivima, a dete i Vi na Adi Ciganliji. Nekada je jeftinije odbiti neki posao i provesti vreme sa detetom, nego pristati iz očaja na bilo koju cifru.

Takođe, moje savet je da ne pozajmljujete novac ni od banke ni od ljudi. Izbaždarite decu da pamte šta ste radili zajedno, a ne koje su patike nosila. Informišite se o svemu putem interneta – ukoliko niste lenji, itekako može mnogo da se uštedi, izuzetno jeftino da se putuje i prisustvuje zanimljivim besplatnim događajima. Jasno odredite finansijske prioritete – meni su to putovanja i ulaganje u malčeva znanja, stoga npr. ne kupujem sebi krpice i ne idem na gomilu kozmetičkih tretmana.

6….a koliko je teško u bilo kom drugom smislu?

Što se tiče “bilo kog drugog smisla” činjenica da sam samohrana majka je fenomenalan filter ljudi u životu – ko nije spreman i voljan da se prilagodi mom tempu i obavezama dok je dete još uvek malo jednostavno nije u mom životu. Da, to znači npr.da se nekad pijucka vino kod mene na terasi, a ne u kafiću ili da se malac prehladi, pa otkažem nešto u poslednji čas, ali donosi i mnogo radosti i benefita. A što se dejtovanja tiče, shvatila sam da ni tu stvar nije specifična kada mi je jedan poznanik rekao mudru stvar: “Vidi, svako od nas nosi neki izazov za potencijalnog partnera. Neko ima ludu porodicu, neko je emocionalno osakaćen, neko je iz druge kulture. Neko je, poput mene u kolicima, ili, poput tebe, ima dete. Šta je u izlogu, to je u butiku, sve je to isto.”

7. Poziv pozorišnog reditelja i umetnika je primamljiv i nesvakidašnji. Kako na tvoj posao gleda sin?

Jao, rekao je u jednom trenutku da želi da radi u pozorištu, što ne bih želela nikako, ali ima mnooogo vremena da se predomisli. Šalim se, naravno. Malac nema uobičajen odnos prema mom poslu jer ni posao nije klasičan, pa mu je prezanimljivo da dolazi na probe, igra se u scenografijama, upoznaje nove ljude. Takođe, dolazi na dramske radionice koje radim sa malo starijom decom, pa je “važan” što ima i starije drugare. Pamti sva pozorišta u kojima sam radila, gleda mnogo predstava, mota se po službenim prostorijama, ide na po pet novogodišnjih predstava i upozna sve Deda Mrazeve itd. Posebno zanimljivo mu je bilo kada sam režirala sinhronizacije crtaća, pa se motao po studiju i gledao crtaće i pre nego što bi izašli.

Turizam takođe voli jer je navikao i obožava da putuje, a i beskrajno je ponosan kada me vidi sa vodičkom legitimacijom oko vrata. Plus, kao pravi dečak, uživa u privilegiji što zna vozače i sme da vršlja po autobusima. Sve u svemu – zanimljivo mu je sve što radim, a i nema osećaj da me posao “otima” od njega jer mu je sve u potpunosti dostupno i načinila sam ga delom toga.

8. Da li si u nečemu, što se tiče roditeljstva, beskompromisna?

Jesam u par stvar. Nema laži! Osnovne higijenske navike se moraju sprovoditi. U krevet u devet (sem na putovanju). Ako je lepo vreme napolju smo. Ništa i niko se ne sme oštetiti namerno! Ne ostavljaj za sobom ništa što ne doprinosi na konstruktivan način! Nema odustajanja ako je teško, samo ako je protivprirodno! Ne čujemo se ako smo agresivni. Poštuj sva živa bića! Sve ostalo je podložno dogovoru.

Photo: Privatna arhiva

9.Koje je to sećanje, osećaj ili doživljaj koje bi volela da Sergej ima za jedno 20-30 godina kada bude mislio na svoje detinjstvo?

Volela bih da ima doživljaj slobode i raznolikosti iskustava. Da zbog tog doživljaja zna da suštinski ne postoje granice, ni one na mapi, ni one unutar nas. Da nema predrasude i inhibicije. I osećaj ljubavi. Uvek mnogo ljubavi, nežnosti i topline.

10. Da li postoji nešto za šta si mislila da sigurno nećeš kao majka, a onda samu sebe demantovala?

Hahahahh, naravno! Rekla sam da mu nikada neću dati crtać ili mobilni da bi bio mira. Međutim, to radim ukoliko moram da ga povedem na poslovni sastanak u koji nema načina da ga inkorporiram. Takođe, bila sam sigurna da nikada neću praviti kompromise oko njegovih obroka. No, Sergej mi je nametnuo njegov tempo jela koji je za moje pojmove prespor, ali – sve je dobro dok jede i barem jede sve.

11. Zašto je mama nezamenjiva?

Zato što je jedino biće na svetu koje do te mere bezuslovno i bezinteresno voli.

*Tekst je originalno objavljen 05.08.2019.