Moje iskustvo kućnog porođaja

Predvidjeni termin porodjaja bio je 1.jul. Imala sam jak predosećaj da se neću poroditi pre njega i sam kraj juna sam dočekala prilično opušteno. Poslednji vikend juna, tačnije 27-og i 28-og otišli smo na kampovanje sa Viktorom. Bili smo sasvim sigurni da nam se Mila ne pridružuje tog meseca.

Ponedeljak

U ponedeljak, 29-og pozavršavala sam mnogo stvari sa “pretporodjajne to-do liste”. Takođe, kako ću uveče proveriti u aplikaciji na telefonu za brojanje koraka, prepešačila sam finih 10 kilometara tog dana. Oko 6 popodne otišla sam na ctg u Dom zdravlja koji je pokazao pravilne otkucaje bebinog srca i ravnu liniju za moje, tada nepostojeće, kontrakcije. 

Bila sam i na reflekso-terapiji (stimulacija i opuštanje svih organa u telu kroz masažu stopala). Jelena, koja mi je radila terapija je pitala da li želim da stimuliše odredjene tačke i time podstakne porodjaj. Rekla sam da ne želim, da hoću da sve ide svojim prirodnim tempom. Rekla je da će mi u tom slučaju raditi na opuštanju grlića materice i ostalih organa koji učestvuju u procesu porođaja.

Kako meni ništa nije ukazivalo na to da mi se porodjaj sprema, to veče sam otišla u kafić sa drugaricama i popila malo pivo. Za dalji razvoj dogadjaja mislim da je važno da napomenem da sam to veče i imala seks i legla da spavam oko pola 1, i dalje ne sluteći ništa. Dakle, dan ispunjen aktivnostima koje opuštaju, bez moje ideje da će to odvesti ka velikom danu.

Iznenadno buđenje

Oko 2 ujutru probudio me je bol u stomaku i leđima. Mislila sam da me velika nuždi budi. Otišla sam u wc i dugo ostala da sedim na wc šolji razmišljajući zašto se taj bol koji me je i probudio periodično ponavlja. Ubrzo mi je sinulo “Čoveče, pa meni su krenule kontrakcije!” Počela sam da ih merim i shvatila da traju oko pola minuta i da se javljaju na ispod 5 minuta. Nisu bile posebno jake, ali su se neprijatno lepila za leđa, pošto su bile krsne. Osećaj koji je pratio moje krsne kontrakcije je sličan neprijatnom osećaju pritiskanja i struganja donjeg dela leđa. Prvo pomalo, a kako je napredovao porođaj bol je postajala sve intenzivnija i neprijatnija.

Posle izbrojanih 5 kontrakcija, aplikacija je rekla da bih mogla u porodilište. Umesto toga, probudila sam Gagu i rekla mu da su počele kontrakcije i da ću izbrojati još nekoliko pre nego što pozovem babicu. Bunovan je krenuo sa mnom u dnevnu sobu, kako ne bismo probudili Viktora. Posle još izbrojanih kontrakcija pozvala sam babicu i rekla da bih volela da dođe što pre. Rekla sam da kontrakcije nisu jake, ali jesu česte i da mi je prvi porođaj bio relativno brz, a da od drugog očekujem samo da bude brži.

Babica je kod nas bila već oko 3 ujutru. Kontrakcije nisu bile mnogo jake, opušteno smo razgovarali i posle pregleda videla je da sam otvorena 2 prsta. Dogovorile smo se da odspava ko može, pa da je budimo kada kontrakcije postanu jače. Bilo je oko pola 5 ujutru.

Lagano zahuktavanje

Legla sam sa Gagom u krevet i uz disanje prvog tipa i relaksaciju “pozdravila” svaku kontrakciju, pošto su sada već krenule da se pojačavaju. U nekom trenutku sam otišla u wc i tamo uz lagani ples savlađivala kontrakcije. Jako mi je prijalo pomeranje karlice. Inače, pred sam kraj trudnoće čvrsto sam odlučila da se neću stezati i grčiti u vreme kontrakcija već da ću se maksimalno koncentrisati na opuštanje tela. Ovo sam svesno radila kako bi materica kontrakcijama lakše “radila svoj posao”, tj.otvarala grlić.

Oko 20 do 6 Gaga i ja smo čuli “blop” u krevetu i shvatili da mi je pukao vodenjak. Otišli smo u kupatilu i tada sam pod tušem provela oko sat vremena. Topla voda mi je izuzetno prijala u ovim trenucima. 

Otprilike u ovom periodu sam 2 puta malo povratila. Klizmu sam kupila u apoteci, ali nisam uspela da je pravilno aplikujem, pa ništa nije uradila. Srećom, ovog puta kontrakcije nisu bile sa udarima na čmar (što je bio slučaj u porođaju s Viktorom), pa nije bilo nikakve “nezgode”.

Čekala sam da prođe 7 ujutru da pozovem tatu da dodje po Viktora. Nisam htela ranije da ga zovem da ne bih prepadala ni njega ni sina, a znala sam da nema tolike potrebe za žurbom. Oko 7:15 se sin probudio, a oko pola 8 je Gaga javio mom tati da dođe. 

Photo: Smiljka Boškov

Svo troje smo prešli u dnevnu sobu kod babice. Kontrakcije su mi postale jače. Babica me je pregledala i ustanovila da sam otvorena 4 prsta. Ova informacija me je prilično razočarala, jer sam očekivala da mi je otvorenost dosta veća zbog pojačanih kontrakcija i činjenice da je od prošlog pregleda prošlo preko 3 sata. 

Viktor kao nenadana podrška

Pošto je Viktor bio sa nama, mazili smo se dok sam imala kontrakcije. Opuštalo me je da se grlimo dok kontrakcija najjače udara, a zbog njega sam se i trudila da delujem što mirnije. Potražila sam babici i da mi stavi elektrostimulator (nešto kao strujni masažer) na krsta i njegov rad mi je malo ublažio bolove.

Oko 8 je došao moj tata i pokušao Viktora da izvede u parkić. Međutim, sin nije želeo da se odvoji od mene. Inače voli da se druži sa mojim tatom i više puta je i spavao kod mojih roditelja, ali verujem da je sada osetio da se nešto dešava, pa nije želeo da ide. 

Gaga i tata su u jednom trenutku Viktora izveli napolje i pokušali da ga smeste u kola. Međutim, Viktor je bio jako uznemiren, pa sam ih sa prozora pozvala da se vrate. Zamislite atmosferu u kojoj smo svi svesni napetosti trenutka, ali ne želimo da Viktor išta oseti. Gaga i tata  su pokušali ubeđivanjem da “prevare” sina da izadje napolje. Međutim, to kod njega ne ide baš tako. Ja sam znala da Viktoru samo treba da se opusti i zaigra, ali nisam mogla da učestvujem u ovoj “akciji”, jer su kontrakcije postajale sve jače.

Iskoristila sam trenutak kada su se Viktor i moj tata zaigrali da sa Gagom i babicom odem u kupatilo. Opet sam bila pod tušem i opet je topla voda ublažila bol zbog grčenja materice. Poza u kojoj sam najčešće bila u svim fazama porođaja je na kolenima sa spuštenom glavom na pod, podignutom zadnjicom i opuštenim rukama pored tela. Nakon tuširanja, nas troje smo otišli u spavaću sobu, a Viktor i tata su otišli u parkić.

Poslednje pripreme pred završnicu

Tada sam bila 7-8 prstiju otvorena i faza mešanja je počela. Ovo je faza porđaja u kojoj istovremeno osećate i kontrakcije i napone i po mom iskustvu, najintenzivnija je. I ovde mi je pomagala koncentrisanost da budem u relaksaciji, a ne u grčenju mišića. Toliko sam se fokusirala na to opuštanje da je babica u jednom trenutku pitala Gagu “je l’ zna ona da sme da viče?”. U ovim trenucima mi je bilo najznačnije i najviše me opuštalo što me je Gaga ljubio, kao i njegove reči bodrenja i podrške. 

Ubrzo je usledila faza napinjanja u kojoj sam ponovo bila sa spuštenim kolenima i glavom, ali sam ovog puta puštala glas pri naponima. 

U jednom trenutku su ušli moj tata i Viktor u stan (kako ću posle saznati da bi tata išao u wc), baš dok je napon trajao i ja puštala glas, ali su se srećom kratko zadržali. 

Veliko finale

Naponi su mi bili dosta kraći i slabiji u odnosu na one sa Viktorom. Bila sam “na sve 4”, tj.na kolenima i laktovima. Napinjala sam nekoliko napona i osećala slab “progres”. Onda sam odlučila da se okrenem na leđa i u “bolničkoj” pozi da rodim Milu. Izašla je iz sledećeg napona u 10:52, velika i snažna, i odmah sam je stavila na grudi. Počela je da siki istog trenutka. Velika i moćna! Naša ćerka!

Nekoliko minuta kasnije rodila sam posteljicu uz pomoć babice. Pupčanik je pulsirao oko sat vremena i onda ga je Gaga presekao, kad je pupčanik već bio beo i sva krv otišla Mili.

Nakon toga babica ju je izmerila i videla da ima 36 cm obim glave, 4 kg i 54 cm. Potpuno iste porođajne mere kao kod Viktora. 

Gaga ju je primio na grudi, a mene je babica ušila na mestima gde sam se pocepala. Spolja sam imala 3 šava i 4 unutrašnja, ali po brzini oporavka, osećam da je rana mnogo lakša od epiziotomije sa prvog porođaja. 

Stresan momenat je bio što sam baš mnogo krvarila i činilo mi se kao da su prošli sati dok babica nije videla da je to zbog krvnog suda koji je prokrvario tokom cepanja i ovojka posteljice koji se odlomio i krvario “za sebe”. Nakon toga, krvarenje je postalo normalno i ja sam se dobro osećala i pritisak mi je bio normalan.

Na sve četiri otpuzala sam do kupatila, istuširala se, a u povratku iz kupatila dočekao me je presvučen i namešten krevet. Moj krevet i moja spavaća soba. “Kakav luksuz”, sećam se da sam pomislila tada.

Pozdravili smo se sa babicom oko 3 sata popodne i ostali da se mazimo i čekamo moje da dovedu Viktora i već istog dana i zvanično smo postali četvoročlana porodica.

Photo: Smiljka Boškov

Zahvalnica umesto zaključka

Jako sam ponosna na nas dvoje i ovu odluku u kojoj smo 100% bili zajedno. Ponosna sam na babicu na hrabrosti, staloženosti i profesionalnosti. Ponosna sam na Gagu koji je ponovo ljubavlju i podrškom u svakom trenutku olakšao bol. Takođe, ponosna sam sebe koja sam koncetracijom na relaksaciju učinila ceo proces lakšim. Ponosna sam i na moje telo koje je bilo jako, izdržljivo i hrabro! Ponosna sam i na tatu koji je time što je bio sa Viktorom nenametljivo, ali svim srcem, podržao našu odluku! Posebno sam ponosna na Viktora koji me je grlio u kontrakcijama i učinio ovaj porođaj dodatno intimnim i čarobnim! I, naravno, ponosna sam na Milu, snažnu devojčicu  koja je u toplini svog doma ugledala ovaj svet!

Ovaj porođaj nije mogao biti intimniji, snažniji, ni topliji! Uz ljude koje volim, verovanje u snagu sopstvenog tela i mir našeg doma! Duboko sam zahvalna što sam se prepustila i istinski verovala sebi,svom telu i prirodi! Najsrećnija sam što smo od prvog trenutka sa Milom zaista bili porodica!